Trudna mama
petak, 21.10.2011.
Dobar dan
|
Pozdrav svima......valjda me netko još gleda, dal sam tu, nisam......zapravo i nisam....Eto čitala malo http://zelenaskrinjica.blog.hr/ pa se raznježila, pa da se javim. Od 01.03. sam počela radit u drugoj firmi (državnoj), sad sam trenutačno na zasluženom dvotjednom godišnjem........I dobro mi je. Super sam zadovoljna. Radim i ujutro i popodne, 2 dana u tjednu sam slobodna.....uglavnom zadovoljna sam. Dečki.....e moj dečki......moji dečki su odlično....Stariji će u 2. mjesecu imat 5 godina.....ide u vrtić. Dobar je, još uvjek se uvlači kod nas u krevet, baš voli kod nas spavat, navodno se boji mraka. Ima par najboljih prijatelja u vrtiću, ako njih nema, nije ni zanimljivo bit u vrtiću. Što ga više gledam.....fizički jako liči na mene, al karakterno ide sve više tati......Počinjemo se pomalo bavit nekim sportom, da si stavimo neku obavezu, pa ćemo vidjet do kuda će ić. Imamo malih i problema sa zubićima. Već smo dobili 2 trajna zubića i na pola su vani, a još nam se mliječni ne klimaju, pa se nadamo da ćemo to danas riješit..... Mlađi će za manje od mjesec dana imat 2 godine. Dobar je....ide u vrtić, malo je bolestan imamo akutne bronhitise često, pa se s tim borimo.....tvrdoglav, pametan.....ma genijalac...počeo je govorit čisto, sastavljat rečenice od 2 riječi.....al je još uvjek mršavko, sitnica, nježnica, pahuljica (al samo izgledom, karakterno nikako). Ove godine je promjenio vrtić, sad napokon sa bratom ide u vrtić i sretniji su oboje.......Počeli su se drukčije ponašat, igraju se više zajedno (al nikako ne ide pospremanje igračaka), nekako su dosta vezaniji jedan za drugoga i jako puno se vole....To se svako malo grli, mazi....(nekad me strah da ne bi postali gejevi heheheheh...:)))) Nadam se da će ju uvjek biti takvi......Čak ovaj manji krade prijatelje starijem u vrtiću......Mislim baš im je lijepo...I mi se trudimo da im bude djetinjstvo što ljepše. Čak nas par mama gledamo svaku subotu kolektivno sa djecom negdje ić......da se druže, igraju, smiju, i plaču ako je potrebno pogotovo za nekom igračkom itd..... Moj brak.......eh......kad mi sin napuni 2 godine mi ćemo napuniti 5 godina b(m)raka......Ne znam dal sam više sretna il nisam.....Prije par mjeseci sam ulovila muža sa porukama sa drugom......I od tada mu ne vjerujem, ma da on kaže da nije bilo ništa da je samo bila sprdnja, ja mu ne vjerujem, nikako i ne mogu se s tim pomirit. Non stop mu nju nabijam na nos, da sam i sebi ponekad već dosadna i da sama sebi idem sa tim na živce.......Pa čak i mislim da i nije toliko zaslužio koliko ga sad ja psihički maltretiram, al zapravo to radim i sebi......Mjenjam raspoloženja iz sata u sat.....čak mislim da je došla neka viša sila u mene....jer sam svjesna svega a ne mogu utjecat na to.....Al dobra stvar je u tome da nam je sex počeo bit odličan....ne mogu vjerovat, al izvrsno je i učestalije od prije....Kako će bit ne znam.....borim se sama sa sobom......pokušavam bit ono što sam nekad bila......ali i kažu da je 5. godina najteža.......pa ćemo vidjet do kad to traje...... Eto toliko od mene.....lijep pozdrav...:)))...pusa |
- 12:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.10.2010.
Najljepši i najsrdačniji pozdrav!
|
Stigla i ja nakon 10 mjeseci.....jednostavno nisam stizala, a i malo sam se posvetila obitelji.....sad moj mali dečkić spava, uskoro bi se trebao probudit, pa da se javim...... Dečkić će za par dana mat 11 mjeseci......dobar mi je......jede sve, pije sve (osim alkohola...:)..šalim se).....dobar je.....igra se, puže, jer je ljen za hodanje, al zna stajat sam bez držanaj......tako da bi mogla očekivat jedan dan samo da je prohodao......sa spavanjem po noći i nismo na ti.......probudi se, barem 2 puta, da popije vode (popije više od pola boce) i nastavi spavat. Mučimo se sa zubićima, za sad ih ima 11 i nosimo jantarovu ogrlicu.....pomaže i ne pomaže. Uglavnom ima nešto u tome. Trenutačno je bolestan.....laringitis, pa upala grla, pa larngitis i to sve u ova 3 tjedna.....taman je 2 dana krenuo u vrtić i ponovno bolovanje.....tužna sam jako...a on je vesel, dobar, jede....zeza.....a ja se jako brinem......i sumnjam da je sve to od zubiju...jer svaki put kad je dobio inekciju izbio mu je zum....u jednom danu su mu 3 izbila....i bio je super.....al je zato drugi dan bio malo grintav i nervozan.......a tad nije imao ogrlicu, jer ju moramo skidat dok smo u vrtiću....... Stariji dečkina ide isto u vrtić....malo smo plakali na početku, al sad je super. Ne plaće u vrtiću, kaže da mu je super, al drugi dan ne želi ić......on želi bit malo na bolovanju, malo na godišnjem.....legenda mi je. On je dobro Bio je bolestan sa bracom oko tjedan i pol, al sad ide u vrtić... Brak....ma on je dobar......muž tu i tamo radi dva posla, da nas malo izvuče......sud je još aktivan, sad smo stali na psihijatriskom vještaćenju, pa ćemo vidjet dal je lud ili nije (ružno rečeno, al tako je)..... Čestitam draga_raga na ponovnoj trudnoći. Drago mi je zbog vas svih. Želim vam sretnu, živu i zdravu bebu. Ja ne znam dal bih mogla podnjet još jednu trudnoću. Nekako mi je sve to friško. I trunčice vam želim jednog dečkića. Čestitam .StreeT. na rođenju curice. Ma da sad već ima 9 mjeseci......i moj stariji je rođen u 2. mjesecu. Prva godina braka i djete to je katastrofa. I meni je bio brak klimav u prvoj godini, jako mi je bilo teško. Ali mora se shvatit da muškarci teže prihvaćaju i njihov se život možda čak više okrene nego nama. Malo strpljenja i sve će na svoje doć. ze_le_na. Draga želim vam svu sreću. Nadam se da je sve u redu.....Javi se koji put...još uvijek mislim na tebe..... Nadam se da ću ovaj put biti redovitija.......ionako ubrzo počinjem radit, pa ću imat više vremena......bit će direktno javljanje sa posla. Do skorog čitanja srdačan pozdrav |
- 13:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 17.01.2010.
pozdrav
|
Nije me bilo malo duže.....muž je ostao na bolovanje, pa sam 3 djece imala......sad ću više stić kad počne radit. Nije mu ništa, jednostavno mu se nije dalo radit, pa je odglumio........al koliko god sam ga htjela doma, toliko sam ga i tjerala radit, posebno zadnjih par dana..... U ponedjeljak je Antonio navršio 2 mjeseca, bili smo na sistematskom, dobio je 2 inekcije, narasao 5 cm i dobio 850g....sadašnje stanje je 59 cm i 5050 g......zadovoljna sam jako......poslijepodne je bio malo grintav, al je prošlo uz malo Lupoceta..... O pa moram se pohvalit da sam prošli tjedan počela i vježbat......odlučila sam čvrsto da barem 15 kg moram skinut do ljeta......nemam šta za obuć, a na ovom zimskom sniženju ne mogu si ništa nać, zato sam odlučila smršavit, da si na ljetnom barem mogu priuštit nešto. Uostalom u 6. mjesecu imamo svadbu,(ako budemo pozvani...:))) i dosta mi je više izmišljanja šta šivat, jer zamislim jedno, a to na meni izgleda potpuno drugo....i nikad do sad nisam bila previše zadovoljna.....zato hoću si kupit komad robe i bit lijepa...... Jučer sam bila malo na kavi sa svojom vjenčanom kumom, pa sam se nakon ne znam koliko našminkala (nisam se u trudnoći šminkala), komentar od muža je bio "Što si se našminkala za tih pol sata"?....A ja se jednostavno dobro osjećam od kad sam počela vježbat, a i na djeti sam.....izbacila večeru, kruh za ručak i slatko.....tako je već tjedan dana, al skinula sam samo pol kg.....:((((......valjda će sljedeći tjedan bit malo bolje....kažu da su počeci najgori..... Pozdrav svima..... |
- 10:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.12.2009.
eto me....
|
Uhvatih malo slobodnog vremena......hvala svima na čestitkama..... Prošlo je mjesec i par dana......super nam je......kilaža sa mjesec dana je bila 4200g i narasao je 2 cm......odlično, čak je prvog dečkića nadmašio u kilaži....Što se tiče alergije još nikako nam prištići nisu prošli, smanjili se jesu, ali su prisutni.....prešli smo na Hipp Ha, al konstantno imamo proljevastu stolicu, a i guza nam se jako zacrvenila (Plimacol će to riješit, pa malo svinjske masti (pošto nemamo pušće). Prvo sam mislila da je proljevsta stolica od antibiotika al je od mlijeka. Napravlili smo alergo test (krvni), i sad naredna 2-4 tjedna čekamo rezultate. Joj dečko skoro pa nije ni zaplako dok je krv vadio....dok se dečko prvi uvjek derao..... Mogu reć da je odličan. Spava, jede, tata ga jedino nosa.....dok meni stalno leži u onoj "veseloj stolici"..... Kako se braceki slažu......a joj.....pa mogu reć dosta dobro......Kimko (veliki dečko) stalno ga ljubaka, trči njemu čim zaplače i ne dopušta mu da malo zaplače....strašan je, al čim imamo goste, pravi se važan i stalno nad njim visi...bio je i period od par dana kad je bio nemoguć, ne prema braci već je on morao bit taj u centru pažnje. A baš i zato ja previše ne idem oko Antontonia (manjeg brace) da mogu Kimku posvetit pažnje. Baš mu se sad i malo više posvećujem. Išli smo na predstave, na vlakić.....gledam da što kvalitetnije provedem vrijeme a i da se on ne osjeća zapuštenim. Jer znam da sad on pati najviše, a to ikako ne želim dopustit. Ne dozvoljavam da ide baš previše od nas, jer se i on mora priviknut na situaciju. Možda i ja negdje griješim, pa mame pomognite kako ste vi uspjeli.... Ljubomoru ne pokazuje, čak ni ne postoji......Jer kako mi tepamo Antontoniu tako i on njemu tepa, mazi ga....ma super je.....A Antontonio se ja mislim već naviknuo. Čak smo se sa Kimkom uspjeli riješit noćne pelene.....ma super, nekako mi super ide....zadovoljna sam sa svime stvarno si odmah poželim treće......( Al ipak ne još, narednih 5 god...:) ). Grčevi su prisutni......sad smo kupili onu bočicu Tomme Tipp Anti Colic, pa ćemo vidjet kako to pomaže.....pa uz to Simplex kapi.....ne znam.....čak ga i malo izmasiram sa uljem, a i tu i tamo mu pelenu zgrijanu staljam na trbuh..... A i to će proć, a onda slijede zubi......samo da ne budemo bolesni.......baš je lijepo bit mama..... |
- 19:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 27.11.2009.
eto me....
|
Pozdrav svima... :) ...... Ni sama nisam svijesna koliko mi je lijepo, kako je lijepo bit mama i tako ponosan......čak sam si već poželjela i treće dijete (znam da brzam, ali ovaj dečko mi je toliko dobar, samo jede i spava, da bi voljela i još jedno.....). Ma da su to počeci, bit će on još i papren, pa neću ni razmišljat o trećem...... Porod ko sam porod, prošao je ok. Skoro sam rodila u predrađaonu, jer mi nisu mjerili trudove. A taman kad su mi dali drip, sam "stisnula" za rodit, i eto mog dečka vani. Čak nisam ni bila toliko hrabra ko sa prvim. Tražila sam epiduralnu i rekla da možemo i na carski rez (pošto mi je plodna voda bila jako zamućena), a ja sam očito imala one zadnje trudove najjače, koji su bili u razmaku 2-3 min.Dan prije tj. poslijepodne su me ulovili trudovi, ali pomalo i nisu bili uštimani u vremenu. Oko ponoći su me počeli lovit u razmaku 8 min. I tu sam trpila oko pol sata i muž me natjerao da krenemo. Ja sam se pomalo digla, zapalila zadnju cigaretu, otuširala i trudovi počeli na razmak 2-3 min. Čim sam digla svog velikog dečka pukla mi plodna voda.....oko 2 smo došli u rađaonu, tj. na pregled, ctg, klistir (nevjerovatno kako mi je godilo bit na školjki dok sam imala trudove), pa predrađaona i rađaona i eto rodila. U 5.04 rodio se 3150 g, dug 52 cm(možda i koju minutu ranije jer sam tad ja pogledala na sat i rekla znači u 5.04., valjda se doktorica nije sjetila), a uostalom dečkić nije odmah zaplakao, već su mu cjevčicu stavljali u usta, jer se nagutao plodne vode. Sa mnom na porodu je bila muževa sestrična, tako da imam lijepe slike za uspomenu....Čak je možda i bolje da nije vidjela trudove jer je mlada, pa da se ne prepadne poroda, a obožava djecu. Joj, a kad mi je došao na prsa, muževoj sestrični sam rekla "Jel tako da mi je ružan?" (ružno za reć, al na prvi pogled mi je bio ružan).....zato mi je sad predivan.....isti ko i prvi dečkić.....samo što je ovaj sitniji ( moj zastoj u razvoju :)))))))......uf koliko mi je samo brige dalo). Nakon 2 sata maženja, prvog podoja i šivanja ( betoniranja, bilo je neugodno i osjetila sam svaki šav, nakon 5. sam prestala brojat i pokušala se mazit sa svojom mrvicom)ostala sam sama i u bolovima (vraćanje maternice na mjesto, što sa prvim nisam to toliko osjetila). Što se tiće bolnice i našeg 5. kata Riječke bolnice, ovaj put nemam toliko primjedbi. Zapravo nemam ih uopće, a toliko sam strahovala, jer sa prvim su mi bili svi grozni. A ovaj put nisam ja njih dirala, niti oni mene. Kad mi je trebalo pomoć oko dojenja, došli su mi pomoć, al sam vidjela da mi bolje ide sa umjetnim bradavicama i tako da sam nastavila. Jedva sam čekala da idemo kući, da vidim svoja 2 druga dečka, jer je bila zabrana posjete u bolnicu zbog svinjske gripe (opet ja i gripa, ni sa prvim mi se nije moglo u posjete). Pošto sam u srijedu ujutro rodila, u petak sam izašla van. Po nas su došli muž i sestrična od muža. Dečko nam je ostao kod kuće jer je dobio temperturu, ali mu je drugi dan prošla. Joj kako smo se samo izgrlili i izljubili. Jedva sam čekala da ga vidim, jako puno mi je falio. Cijeli tjedan mi je pomogla svekrva. I dobro mi je došla pomoć, jer su me malo i šavovi zatezali. Dojila sam, trudila se puno oko toga, ali falilo mu je još hrane, pa se dečko naučio na bočicu i na cici se samo živcirao. Tako da sam se ja počela izdojavat i davat mu na bočicu. Uz to što se živcirao, jeo bi po sat i pol i nakon pol sata-sat bi tražio još. Nakon tjedan dana mu je pupak otpao. Prije tjedan dana smo ga prvi put kupali, i izašli su mu neki prištići na licu (al ne od kupanja). U srijedu smo bili kod doktora i dala nam je antibiotik, kremu za lice, i kapi za oči (jer su mu taman i krmelji počeli ić.). I dobili smo da moramo promjenit mlijeko. Sa Bebimila preć na Hipp 1 Ha (Nekakvo alergensko milijeko). Doktorica sumnja na infekciju plodnom vodom, koja se sad manifestira, ali nije ni odbacila sumnju da nije na kravlje mlijeko alergičan. Ja mu još nisam mlijeko promjenila, danas namjeravam, jer vidim da mu se malo poboljšalo, al nije još to to....možda i je stvarno od mlijeka. A nisam se pohvalila kako mi napreduje.....Od 13.11. pa do 25.11. dobio je 420 grama. Sad ima 3360 g., čak mi se čini da je i narasao, jer hlačice u kojima je izašao su mu sad knap. Sve u svemu lijepo napreduje, očito mu nešto u trbuhu nije pasalo. I sad do srijede ćemo vidjet dal će nam se ti prištići povuć, dal je alergija na mlijeko, dal je kakva infekcija......Samo znam da nikako ne možemo na granu sa tim mlijekom.....Sa prvim Aptamil Ar, sada Hipp Ha.......a sve u svemu, najbitnije je da sve prođe kako treba......i da napreduje.....da bude zdrav dečkić, vesel i mamina maza......jedva čekam da se i on počne mazit...... |
- 14:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 17.11.2009.
RODILA..........
|
Pozdrav svima! Eto da se brzinski javim......11.11. na našu 3. godišnjicu braka rodila sam nam prekrasnog i savrešno zdravog sina od 3150 g i 52 cm dug......Prošlo je sve u brzini sa jakim bolovima, skoro u predrađaoni jer mi trudove nisu mjerilli, a Drip su mi taman stavili jer sam samo 2 cm bila otvorena. Rodila sam u roku od 3,5 sata.... Uglavnom svima koji budu imali koje probleme oko utz, nek ako mogu naravno odu kod doktora Prodana u Riječko rodilište,on je taj koji me umirio da je sve u redu i da je dijete savršeno zdravo......Skidam mu kapu i stvarno mu zahvaljujem, čak mi je na pregledu prije poroda bio, i čestitao mi je...... Mi smo dobro....Veliki braco se samo mazi i ljubi sa malim bracom......jako sam sretna uz svoje dečke.......Mali braco spava i jede (dojim ga jeeeeeee......(samo da što duže traje))....... Hvala svima na podršci, samo da malo šavovi popuste, pa se javim, kad budem mogla malo duže sjedit (ovaj put su me dolje "zabetonirali")........ |
- 16:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.11.2009.
ponovno ja....:((
|
Eto me.....,jako sam rastresena u biti ni sama ne znam šta da napravim, koliko god se pred drugima pravila hrabra, i sama prema sebi al baš i nisam toliko......al moram bit da još ovih 10-ak dana prebrodim i da nastojim roditi zdravo djete......ako Bog da.......sad je sve na njemu..... Naime sve je počelo od moje želje za porodom u vodi, nakon čega su mislili da imam trudnički šećer, na koji se kasnije pokazao da ne postoji, tj. vjerovatno je bio povišen zbog nekakvog stresa, ne znam.....uglavnom to je dobro. Nakon toga sam završila na utz, da se vidi kako je beba i kako funkcionira u trbuhu, nakon čega mi je dijagnosticiran "Zastoj u razvoju". Veličina bebine glavice i struka nije odgovarala tom tjednu trudnoće. Tj. ja sam bila u 37., a parametri su pokazivali da su to mjere zapravo od 34. tjedna. Veličina nogicu je odgovara u dan. Nakon tjedan dana opet sam morala na utz, i stanje se nije ništa popravilo. Također sam i pregled radila, al na CTG- beba se nije micala. I zato su me još više zadržali. Drugi dan su me pustili, jer je djete to jutro spavalo, al je zatim nadoknadilo popodne udaranjem po trbuhu. Na utz- doktor me jako smirio, rekavši "Da smo svi različiti i da će mi termin od 8.11. pomaknuti tj. potvrditi na 15.11., jer da se trudnoća zapravo gleda od početka, a pošto sam ja imala tad "zaostatak" od tjedan ana to bi bilo to to.." U ponedjeljak sam obavila pregled kod svoje doktorice, otvorena 2 prsta, tako sam se nadala da ću rodit istu večer, al ništa. Jučer bila ponovno na utz i beba je ostala ista. Već 2 tjedna nije narasla, njihova procjena težine je ooko 2800-2900 g. Al mene toliko ta težina ne zamara koliko me zamara dal se mozak normalno razvija, živci.....Oni su mi rekli da je sve u redu....al ja se i dalje brinem......sad još više.....al na neki način se tješim da je moj muž bio sitne građe kad se rodio ko i njegov tata......pa možda ima veze i genetika s tim........Al još ovo malo ću poludit...... |
- 11:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #
subota, 31.10.2009.
ultrazvuk...
|
Danas bila na ultrazvuku......i kad misliš da ide nekako sve svojim tokom i da je donekle sve ok (osim onog dijabeisa u trudnoći) pa desi se da stvari ipak malo lošim tempom krenu...sad kad bi se trebala radovati kraju, kad bi trebala išćekivat porod, stvari se ne razvijaju kako treba.....Više ću sad vremena provodit po doktorima nego u ukupnoj cijeloj trudnoći. Naime, dečkić nam se razvija slabije nego što bi trebao....tj. rast mu je manji za oko 3 tjedna.....tako da zapravo po njihovom mjerilu nisam trudna 37. već 34. tjedna. Ajde na početku je bila prognoza za tjedan dana, pa se čovjek koliko-toliko pomirio. Pa se spremila za carski, pošto je stajao poprečno, pa željela porod u kadi koji sad definitivno mogu zaboravit, i sad nakarju šta da očekujem?????' Na šta da se pripremam, osim stvarno što bi trebala pustit da sve svojim tokom ide......Al ipak bolje je bit spreman na neke stvari.....Onda se lakše prebrode......Uglavnom, sutra ponovno idem radit šećer, pa ćemo vidjet. S obzirom na veličinu djeteta, ne bi trebalo značit da imam šećer, jer za šećer u trudnoći kažu da je djete ili abnormalno veliko ili da je donekle normalne velične, ali "kako kaže doktorica "Vaše djete je maleno"".......Pa ni njoj više nije jasno?????.....A i meni iznad glave su upitnici.....sljedeći tjedan opet moram na utz....pa ćemo vidjet.......Ipak nadam se pozitivnom, jer mora sve dobro proć.....jer poslije kiše dolazi sunce.......i zbog nečega ovo mora bit tako kako je....... |
- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
povratak.....
|
Eto u srijedu otišla na kontrolu i zadržali meu bolnici na jednu noć.....No koliko su me prestrašili sve je u redu.....drago mi je da sam ostala, jer sad na miru spavam i s više išćekivanja očekujem prinovu....Naime , u srijedu sam išla na ultrazvuk pošto mi tjedan ranije ultrazvuk nije dobro pokazao. Ustanovilo se da je beba premalena i da trebam mirovati.....nakon tjedan dana, beba nije ništa narasla, a uz to se nije ni mrdala, i odlučili su me zadržat i kao dijagnozu su stavili "Zastoj u razvoju" . Jako ružno zvuči, meni još gore....čak su mi rekli da će me možda i prislino porodit, pošto se ne razvija, pa da se u vanjskom svijetu prilagodi i razvje kako treba. To je u biti 38. tjedan trudnoće po menstruaciji, 37. po ultrazvuku. A po tim njihovim parametrima ja sam bila u 34. tjednu....katastrofa i šok.....Nakon izgladnjivanja u bolnici i nespavanja, drugi dan mi je doktor lijepo objasnio o čemu je tu zapravo riječ. Naravno, pregledavao je na ultrazvuk bebu i rekao..." da smo svi mi isti u početku, samo se kasnije razvijamo u male, velike, debele, mršave itd...i tako se ovaj dečko odlučio razviti u malog i mršavog (ko i tata)...."Uglavnom sve je u redu, samo što su mi sad potvrdili termin poroda više nije 8.11 ko što se vodilo, nego 15.11., jer da se zapravo trudnoća mora gledati od početka, a ne zadnje parametre. Dečkić ima sad oko 2.800 grama....za 2 tjedna još uspije navuć preko 3 kg.....A kasnije ostaje na meni da ga nahranim i ishranim kako treba....:))))).....Sve u svemu drago mi je da sam ostala, da se sve razrješilo, i nisam ljuta na doktore i njihovu procjenu. I još moram reć da nemam trudnički šećer, šta se taj dan desilo da je bio povišen ne bih znala..... Uglavnom sa nestrpljenjem očekujemo prinovu, i nadamo se da će nas ovaj 3. put ipak tata vodit u bolnicu, jer se žalio kako nikako da nas otpelje baš on, niti sa 1. dečkićem, kao ni ovaj put sa 2. ....:)) |
- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.10.2009.
.....
|
Eto me.....ostalo mi je još nekih mjesec dana, i mogu reć da je napokon sve spremno. Krevetić napravljen čeka da samo dođe dečko, sitnice su kupljene, robica oprana, drva su stigla, samo ih treba ispilit...i to je to....Sad se samo ja moram potrudit da sve prođe kako treba i da krenem u rađaonu. U četvrtak sam baš bila na pregledu. Ctg je ovaj put prošao bez problema, dečko se stalno mrdao, jako je bio aktivan, očito je i on bio sretan što nam je ostalo malo i što je mama malo mirnija i spremna ( koliko-toliko) za njegov dolazak. Mislim na psihičku stranu, jer ne znam šta me čeka. Pregled i baš nije bio tako dobar.....malo me doktorica prestrašila, mislila je da mi plodna voda curi....pa sam mislila ajme to je to. Osim toga šećer mi je na OGTT- u bio previsok, pa me opet poslala radit OGTT i nekakav hemoglobin da se visi koliko mi je zapravo šećer bio u zadnjih 3 mjeseca.....Nakon što sam pol sata čekala nalaz na kristalizaciju, nazvala muža opet sa knedlom u grlu, jer se nisam još spremila psihički za rodit, najela se, čak sam i kolač pojela, nalaz je bio negativan....jako sam odahnula....samo što je sad ostao problem šećera, jer ako sam dobila taj trudnički šećer, ne mogu na porod u kadi...Toliko se nisam raspitivala za taj šećer, jer smatram da ga nemam, djete mi nije abnormalno veliko, jer su mi još preko ultrazvuka produžili termin 7 dana, trbuh mi nije velik.....pa sad ne znam.....bit će nervoza da je bila taj dan, al otkrit ćemo jako brzo.....pa smo si onda svi na miru... Eto u ponedeljak smo jedno rođenje u familiji, rodila je "šogorica"...jako se ispatila. Plodna voda joj je pukla u 8.30 ujutro, nije imala nit trudove nit se otvarala. Čak su ju "ručno otvarali" (boli ko sam vrag.....). Dobivala je kroz infuziju sredstvo za otvaranje, pa se nije uspjela otvorit. U 5 sati popdne prebacili su je u rađaonu i dali joj drip, te zatim epiduralnu. Imala je neke trudove male,, al to nije to to. Na kraju je rodila u 22.10. na carski rez predivnog dečkića. S obzirom da nam genetika nikad nije jasna, tako je maleni dobio manu na prstićima. Malo nas je svih to šokiralo, kad nam je muž njezin objašnjavao kako je to, pa kad smo ga na kraju vidjeli, nije to toliko strašno. A uostalom djete je toliko predivno, da ni ne stigneš pomislit na njegovu fizičku manu. Ipak je najbitnije da je dijete zdravo, psihički. Jučer su baš izašli iz bolnice i svi smo ih dočekali. Jako lijepo mama izgleda, i mogu reć da se dobro drži. Inače bi plakala i plakala. Svaka joj čast. A da stvar bude bolja prije 3. mjeseca i sestrična mi je rodila bolesnu curicu. Naime ima problema sa srcem. I već je bila na jednoj operaciji, i čeka ju još jedna čim malo očvrsne. Tako da sam sad i ja mlo shrvana oko svega toga. Al moramo gledat naprijed. Bog je imao razloga zašto je to tako napravio. I zašto je to tako moralo bit. Na kraju svega to su mali i jaki borci. Moja genetika kaže da nam je epilepsija nasljedna, pa sam već to malo i srcu primila i popmirila se. I na kraju svega, stvarno nam je zdravlje bitno, ma najbitnije.... sreća i novac dolazi zajedno s njim....Rekla sam da ću se polako počet mjenjat i malo svijet drukčijim očima gledat. I iz svega zla treba gledat i pozitivno, jer ima nešto u svoj patnji i boli i nešto dobro...samo pouku treba izvuć..... |
- 13:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Listopad 2011 (1) Listopad 2010 (1) Siječanj 2010 (1) Prosinac 2009 (1) Studeni 2009 (3) Listopad 2009 (3) Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (2) Lipanj 2009 (2) Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (4) Ožujak 2009 (4) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Žena, mama dvoje dečkića......Kimi 3, 5 godine i Antonio 11 mjeseci......pokušavam uživat u tom lijepom muškom društvu......dat im što više ljubavi.... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||